Otkad se pojavio na domaćoj sceni Laplander je revolucija

by Una Miletić | Oct 31, 2026

Otkad se pojavio na domaćoj sceni Laplander je revolucija

by Una Miletić | Oct 31, 2026

Kadar iz spota "Policajka"

Postoji nešto apsolutno avangardno u zvuku Laplandera.

Iz autoru nepoznatih razloga, asocira na dial-up uspostavljanje konekcije sa folklorom i duhom plemena, romantično mešajući prošlost i sadašnjost, dok se ujedno nalazite na post-pank darkwave karnevalu i ne znate šta ste upravo popili, ali vas to vodi direktno u transcendentno.

Vodi u spoznaje  mračne i realistične – egzistencijalne, dok vas ujedno baca u euforiju jer ste živi.

Činjenica je da su, otkad se Laplander pojavio na sceni sa svojim prvim albumom, neki od nas postali opčinjeni.

Sada Laplander ima novi album, a da je kojim slučajem izašao na ploči i da smo došli u posed te ploče, do sada bi već bila izlizana od vrtenja, iako je od izlaska albuma Serbia Destroys prošlo ugrubo desetak dana.

Laplander
Autor: Dunja Lončarević

Zasluge za to idu bendu koji čine Pavle Nikolić (Niko Nikolić), Aleksandar Petković (Azza & Kapale) i Boris Milanović (Palms Voice).

Bend komunicira iskrenost, bez straha i potrebe da budu dopadljivi svima. Tekstovi su im poezija i da je Miljković kojim slučajem živ, bio bi ponosan na ove momke. Nikolićev melodičan glas se savršeno poigrava sa eksperimentalnim elektro (dark) popom stavljajući folk melos momente u poziciju alternative, kreirajući sopstveni žanr.

Pre Laplandera na našoj sceni postojala je neosvešćena praznina. Sada je tu nova dimenzija.

Od samog otvaranja albuma Serbia Destroys i pesme „Lisandra“ oseća se naboj koji vas obuzima, a potom prelazi u osamdesete i pruža ruku za postapokaliptičnu ljubav uz pesmu „Lejzrajz“.

Zatim kreće „Policajka“ i mislite da ne može biti bolje, jer je to bio prvi singl koji je najavio album, te ste pesmu bar već jedom pevali na ulici prilikom izlaska u grad. Međutim, zeznuli ste se jer sledi „Tamnica“ i neopevljiv trans koji vas tera da udarite o neki astal kako biste kanalisali emocije, ali ne vredi… Pesma se vraća na repeat barem tri puta.

Laplander
Autor: Aleksandar Petković

Iako prethodna dva naziva, kao i sam naslov albuma Serbia Destroys, te, naravno, i „Strani plaćenik“, pružaju inspiraciju za pisanje političkih pamfleta, zaustavićemo se na tome da je ceo album fenomenalna rekonstrukcija naših prethodnih par godina života.

Ironično je kako je mračnjaštvo koje od tog momenta kreće zapravo spektar melodija koji se pretvara u pastelne boje, pa je subjektivni osećaj da slušanje ovog albuma može da proizvede dovoljno dopamina, kompresuje ga ili sintetiše i pretvori u mlazno gorivo dovoljno zapaljivo da se lansirate u drugi svet. Zato je ovaj album ujedno i safe space, eskapizam od svega ovoga što se dešavalo u realnosti, iako se na momente čak i očigledno (Serbia Destroys) time i bavi.

I ruku na srce, album je egzistencijalno mračan, ali u isto vreme zarazan.

Jer kad krene pesma „Serbia Destroys“, u momentu kulminacije u vama proključa sva krv predaka dok rejvujete uz zvuk devedesetih. Još jedan jak „pukla me emocija“ momenat.

Pa i da smo sve ovo učitali zaslepljeni zvukom novog Laplanderovog albuma, sigurno je da imamo fenomenalan soundtrack koji potpisuje godine života u Srbiji, kao i to da gličava estetika iz perioda ranog interneta i kontemplativnog savremenog post-pank zvuka nikad nije zvučala bolje.

Za kraj, da citiramo i same autore: „Ljubav nije spas, ljubav je revolucija“.

Na domaćoj sceni, otkad se pojavio, Laplander je revolucija.

PRESLUŠAJTE ALBUM: